Autor: Barbara Burčul
Slatkovodne ekosustave Republike Hrvatske nastanjuju četiri vrste autohtonih europskih deseteronožnih rakova iz porodice Astacidae: plemeniti ili riječni rak (Astacus astacus), uskoškari rak (Astacus leptodactylus), potočni rak ili rak kamenjar (Austropotamobius torrentium) i bjelonogi ili primorski rak (Austropotamobius pallipes). Autohtone ili zavičajne su one vrste koje prirodno obitavaju u ekosustavu određenog područja. Za razliku od njih, alohtone ili strane vrste u taj ekosustav dospjele su namjernim ili nenamjernim unošenjem.
Prema literaturnim podacima, u Hrvatskoj je do sada potvrđena prisutnost 3 alohtone vrste: Faxonius limosus ili bodljobradi rak (prvi put zabilježen na području Kopačkog rita 2003. godine, gdje se proširio prirodnim putem Dunavom iz Mađarske), Pacifastacus leniusculus ili signalni rak (70-ih godina unesen u Austriju, otkud se Murom proširio preko Slovenije u Hrvatsku, gdje je prvi put zabilježen 2008. godine) i P. fallax f. virginalis ili mramorni rak (2013. godine otkrivena populacija u jezeru Šoderica kod Koprivnice i to je za sada jedino poznato nalazište u RH).
Sve prethodno navedene alohtone vrste specifičnog su izgleda: bodljobradi rak ima trnove ispred cervikalne brazde i poprečne smeđe-crvene pruge na zatku, signalni rak ima intenzivno obojenje (od bijelog do tirkiznog) na spoju pomičnog i nepomičnog prsta kliješta (po tom su obojenju i dobili ime signalni rakovi), dok mramorni rak (kako mu samo ime kaže) ima mramorni uzorak po tijelu. Kod mramornog raka, osobito je zanimljiv njegov način razmnožavanja. Naime, vrsta se razmnožava isključivo partenogenetski, što znači da se potomci razvijaju iz neoplođene jajne stanice. U slučaju ovog raka svi potomci su klonovi koji se ne razlikuju od majke i međusobno, a mužjak mramornog raka do sada nije pronađen.
Sve tri vrste uvrštene su na popis invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Europskoj uniji (tzv. „Unijin popis“), čime se želi učinkovito spriječiti, svesti na najmanju moguću mjeru ili ublažiti njihov štetan učinak.
Strane vrste prepoznate su kao vektori širenja račje kuge, koja se pojavila nakon što su krajem 19. stoljeća američke vrste unesene u Europu u svrhu akvakulture. One same otporne su na ovu bolest, ali za autohtone vrste ona je izrazito smrtonosna te dovodi do nestanka čitavih populacija rakova. Također, agresivnije su od autohtonih europskih vrsta pa ih u kompeticiji za prostor i hranu istiskuju iz njihovih prirodnih staništa, a kako brzo rastu i razmnožavaju se, gotovo ih je nemoguće kontrolirati.
Prema dostupnim podacima iz literature, posljednjih godina bilježi se sve snažniji pad u brojnosti populacija autohtonih rakova u Hrvatskoj, a kao uzroci tome navode se regulacija vodenih tokova koja uzrokuje gubitak staništa rakova, narušavanje kvalitete vode, suše te širenje alohtonih, američkih vrsta rakova. U nekoliko navrata provedena su terenska istraživanja rasprostranjenosti populacija slatkovodnih rakova u RH, a prema podacima Maguire et al. (2018), procjenjuje se da je u posljednjem desetljeću nestalo 55 % populacija plemenitog i 67 % populacija bjelonogog raka, uglavnom kao posljedica antropogenog utjecaja na njihova staništa.
Većina rakova su noćne životinje, dok se tijekom dana zadržavaju u skloništima pod kamenjem, korijenjem ili rupama koje izbuše u obalama potoka, rijeka i jezera. Zbog svoje raznovrsne prehrane, ali i činjenice da su i oni sami plijen mnogih životinja (štuka, ličinke vretenaca, vidra, čaplja), često su ključni organizmi mnogih hranidbenih lanaca. Oni su i predatori (druge žive organizme koriste kao plijen) i herbivori (konzumiraju žive biljke ili njihove dijelove) i detritivori (hrane se česticama usitnjene organske tvari).
Ugroženost riječnog, potočnog i primorskog raka prepoznata je na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Vrste su uvrštene u Crveni popis IUCN-a (popis ugroženih biljnih i životinjskih vrsta Međunarodne unije za očuvanje prirode) te u Dodatak III. (zaštićene životinjske vrste) Konvencije o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija). Jedan od temeljnih propisa koji reguliraju zaštitu prirode u državama Europske unije je Direktiva Vijeća 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (Direktiva o staništima). Vrste se nalaze u Prilozima II. (životinjske i biljne vrste od interesa zajednice čije očuvanje zahtijeva određivanje posebnih područja očuvanja) i V. (životinjske i biljne vrste od interesa zajednice čije uzimanje u divljini i iskorištavanje može biti podložno mjerama upravljanja) Direktive o staništima. Odredbe Direktive i međunarodnih konvencija i sporazuma iz područja zaštite prirode i očuvanja divljih vrsta ugrađene su u Zakon o zaštiti prirode (Narodne novine, br. 80/13, 15/18, 14/19 i 127/19). Riječni, potočni i primorski rak proglašeni su strogo zaštićenim vrstama na području RH, a odredbama Zakona propisane su mjere stroge zaštite i zabranjene radnje sa strogo zaštićenim vrstama, koje uključuju namjerno hvatanje ili ubijanje, namjerno uznemiravanje, oštećivanje ili uništavanje područja njihova razmnožavanja.
Budući da je kvalitetan monitoring temelj dobrog upravljanja populacijama, te da su aktivnosti praćenja populacija ključne u borbi s rapidnim nestankom autohtonih populacija, Udruga Robinia u 2019. godini provela je projekt „Prikupljanje podataka o stvarnoj rasprostranjenosti astakofaune na području Istre“, prilikom čega su istražne lokacije Izvor Malenica, Kanal Butoniga i Mirna (Sovinjak), a terenska istraživanja produljena su i na 2020. godinu, kada su istražene lokacije Borutski potok, Lipa i Rakov potok.
U suradnji s Javnom ustanovom za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Istarske županije „Natura Histrica“, Udruga će u 2021. godini nastaviti istraživanja na području Istre. Također, u suradnji s Javnom ustanovom za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Krapinsko-zagorske županije Zagorje zeleno, započinjemo istraživanja na području Krapinsko-zagorske županije, a sukladno prilikama i mogućnostima planiramo provedbu aktivnosti i u ostalim područjima RH.
Izvori:
Maguire, I. (2010): Slatkovodni rakovi – priručnik za inventarizaciju i praćenje staništa
Maguire, I. (2014.): Nacionalni programi za praćenje stanja očuvanosti vrsta i staništa u Hrvatskoj. Bjelonogi ili primorski rak Austropotamobius pallipes (Lereboullet, 1858). Državni zavod za zaštitu prirode
Maguire, I. (2014.): Nacionalni programi za praćenje stanja očuvanosti vrsta i staništa u Hrvatskoj. Plemeniti ili riječni rak Astacus astacus (Linnaeus, 1758). Državni zavod za zaštitu prirode
Maguire, Ivana & Klobučar, Göran & Žganec, Krešimir & Jelić, Mišel & Lucić, Andreja & Hudina, Sandra. (2018): Recent changes in distribution pattern of freshwater crayfish in Croatia – Threats and perspectives
https://ec.europa.eu/environment/nature/invasivealien/list/index_en.htm, pristupljeno 4. svibnja 2021.
https://www.iucnredlist.org/, pristupljeno 4. svibnja 2021.